My mistakes's blog

31.03.2013. 20:46

Novi početak

Sestra me nazvala, potajno. Nitko ne smije znati da smo opet u kontaktu inače bi i s njom prestali pričati. Poslala mi je novce i rekla da joj ne moram vratiti. Dala je dovoljno da barem režije platim i da imam za hranu. Razgovor s njom mi je dao nadu, ne preveliku, ali je ipak tu. Danas sam ujutro kupila oglasnik i počela tražiti posao. Pošto nisam završila fakultet morala sam biti sretna s bilo kakvim poslom. Počela sam s poslovima poput konobarenja, prodavačica, čistačica, dadilja… tek toliko da stanem na svoje noge. Nazvala sam barem 5 poslodavaca koji su mi rekli da su već našli nekoga. No ja nisam odustajala. Zadnji kojeg sam nazvala me preklinjao da dođem raditi, bili su očajni koliko i ja. Njima je trebala konobarica, a meni je trebao posao. Otišla sam na razgovor, britija je čist ok. Šef je super i rekao da ako ikada išta budem trebala da samo tražim. Sviđalo mi se moje radno mjesto za 2 500kn mjesečno. Počinjem od sutra. Ni sama ne znam koliko će mi se život promijeniti na tom radnom mjestu. Po prvi put u životu bila sam zadovoljna svojim postupkom. I ranije sam tražila poslove, ali nije da sam se nešto previše trudila. Razgovor sa sestrom mi je otvorio oči, a i imala sam više nade i samopouzdanja nakon saznanja da ipak postoji netko tko je uz mene i da više nisam sama u ovom okrutnom svijetu. Htjela bih ju vidjeti, zanima me kako izgleda nakon 9 godina. Nadam se da ću jednog dana i to moći ostvariti. 1 Komentara | Print | # | ^

15.02.2013. 17:08

Thank you :)

Imam još 3 mjeseca do kraja 8. razreda, a u imeniku jedinice iz 6 od 13 predmeta. Ali mene to ne brine ni najmanje, meni bitno samo da sam s njim i da sam vani. Nakon što smo se sreli u "Rupi", tjedan dana poslije me pitao za vezu. Pa napokon su se svi moji snovi ostvarili. Svaki dan smo bili zajedno,svaki dan dijelili džointe... Dijelili smo tajne, bili smo sretni, skupa smo mrzili svijet. Najbolji prijatelj mi je. Otkrila sam o njemu i ono što drugi nisu znali. Vjerovao mi je, a volio čak i previše. Nakon 2 mjeseca mi je dao uvjet koji me začudio. Nisam znala da razmišlja o tom. Sjedimo zajedno u "Rupi", on pravi još jedan i odjednom staje. Pogledao je u mene i zaprijetio mi da ako ne prestanem s ovim sranjima da će me ostavit i da ga više nikada neću vidjeti. Previše mu je stalo do mene da me gleda kako se uništavam. Rekao mi je da odem doma, popravim sve ocjene i da se tek onda mogu vratiti. S tim riječima je više dospio do mene nego svi mogući višesatni razgovori sa starcima. Počela sam plakati, pogledala u oči i rekla "hvala ti", okrenula sam se i otišla...


Pogledala sam na sat iako sam znala da je 3 ujutro, uvijek se nakon tih snova budim u 3. Zanima me kako je on sada, je li još uvijek svaki dan u "Rupi" ili je uspio u životu. Ima li nekog, sjeća li me i nedostajem li mu? 0 Komentara | Print | # | ^

29.01.2013. 20:50

I miss you sis'.

Probudila sam se oko 3, nisam spavala ni puna 2 sata. Opet sam to sanjala. Opet me prošlost proganja. Uzela sam čašu vodu i sjela na krevet. Znala sam da neću opet zaspat, previše me strah. Zapalila sam cigaretu i gledala žar, smirivao me. Razmišljala sam, pokušala sam dobiti odgovore na svoja dugo postavljena pitanja. Ne znam zašto sam uopće pokušavala, ako mi u zadnjih 9 godina nije uspjelo, zašto bi sada? Došla sam na ideju da odem u svoj rodni grad i posjetim roditelje. Ali loša je to ideja. Jasno i glasno su mi rekli da se gubim iz njihovih života, da im ne treba takva kćer. Sjetila sam se i svoje sestre. Ona je imala savršen život. U sretnom je braku s dvoje djece, eto već 15 godina. Htjela bih znati kako su mi nećaci. Je li nećakinja počela izlazit, je li imala prvu dječju ljubav, je li našla moje stare cde koje sam spremila samo za nju. Zanima me i kako je moj mali nećak koji evo sada ima 11 godina. Kako mu je u školu i ima li prijatelje. Možda nazovem svoju seku ujutro. Nadam se da nije promijenila broj. Želim njen savjet. Ona mi nikada nije okrenula leđa… ja sam njoj. Nedostaju mi njeni savjeti i nedostaje mi kada se pravi pametna samo zato što je „big sister“. Znam da ona nema pojma gdje sam, kako sam i što radim. Znam da bi mi ona pomogla da zna. Ali roditelji ne dopuštaju, njen muž ne dopušta...

Dočekala sam jutro na balkonu uz zvijezde. Ako nitko drugi, one su uvijek bile uz mene. Od ranog djetinjstva sam znala u sred noći izaći u dvorište i promatrat „svjetlucave stvari na nebu“. Oko 9 sati sam ju nazvala. Dugo je zvonilo dok se napokon netko nije javio. Sva sretna rekla sam joj „bok seko, Thrud je,“ ali glas s druge strane me upitao tko sam ja i zašto ja njenu mamu nazivam „seko“. Znala sam da je to moja nećakinja. Povrijedilo me zato što uopće nije znala tko sam ja. Nisu joj pričali o meni, a iskreno i bolje da nisu. Bolje da ne zna kakva joj je teta bila prije nego što je otišla. Rekla sam da ništa ne spominje mami i poklopila slušalicu. Obukla sam jaknu i otišla u obližnji birc. Nakon 1 litre votke više ništa nisam osjećala, nisam mogla stajati, netko me odvukao u stan…
1 Komentara | Print | # | ^

21.01.2013. 18:48

Hello, my name is Thrud.

Imam 14 godina i glavni problem mi je kako da budem s njim. Kako da provodimo vrijeme zajedno. Počela sam se zbog njega uništavati, prihvatila sam tu njegovu travu samo da bih bila bliže njemu. Ali ne, ni to nije pomoglo. Svaki dan mi je sve gore i gore i upropaštavam si školu. No, na to obraćam najmanje pažnje. Zaboli me hoću li uopće proći razred i hoću li upisat željenu školu. Jesam, pametna sam, ali trava i alkohol me uništavaju. Nisam više s istim društvom. Nitko u razredu ne priča sa mnom, a ja se družim samo s njima. Poznatim gradskim narkomanima. I ja sam napokon „cool“ i napokon sam u blizini njega. Ne, nitko se ne brine za mene. Zapravo… nitko ni ne primjećuje da postojim. Po školskim hodnicima me izbjegavaju, a po gradskim ulicama ili ne žele ili me stvarno ne vide.
Stalno sam tamo, na onom našem mjestu, u onoj našoj „rupi“. Tamo nitko ne zna tko sam ja zapravo. Nikoga nije ni briga. Svima je najbitnije da se ima para za barem još jedan džoint. Napokon, prvi put sam sama tamo. Nigdje žive duše, samo ja i mojih preostalih 6 grama. Roditelji su mi pozvani na razgovor. Moram se nekako opustiti, ne želim misliti na to. Već je počelo djelovati kada sam ga ugledala na vrhu "rupe". Zapravo, mislim da tripujem. Ili ne… on je stvarno tamo. Pronašao me. Sjedim na svom mjestu i gledam u njega kao u Boga. Shvatio je o čemu je riječ. Sjeo je pored mene i upitao me kako se zovem. U takvim situacijama uvijek kažem lažno ime, ali ne, njemu nisam mogla lagati. Nasmijao se mom imenu, vjerojatno je mislio da sam slagala. Istina, u Hrvatskoj se baš i ne susreću osobe s imenom Thrud. Moj otac je ljubitelj nordijske mitologije te otuda moje ime. Ostalo mi je još 2 grama i naravno da sam ga pitala hoće li zapalit sa mnom. On uvijek uz sebe ima bong. „Za svaki slučaj,“ kako bi on rekao. Ne znam koliko je sati i ne mogu se pomaknuti koliko sam napušena. On sjedi pored mene i pazi me, ne ispušta me iz naručja…



Probudila sam se u znoju. Opet sam sanjala te snove. Ne mogu zaboraviti svoju prošlost, proganja me. Svake noći me strah zaspati. 4 Komentara | Print | # | ^

19.01.2013. 12:13

Kako dalje?

U sobi je potpuni mrak, a ja palim cigaretu. Žar me pomalo obasjava dok sjedim na podu razmišljajući što dalje. Kako nastaviti, kamo krenuti? Oduzeli su mi sve što sam imala. Sada sam u malom stanu od otprilike 80 kvadrata, ne znam točno, bio je prvi koji sam našla, najjeftiniji. Ostala sam sasvim sama, bez novaca, posla, obitelji, prijatelja… nekoliko grešaka i sve ode u kurac. Država nam je sjebana. Sve su mi uzeli. Bit će nam bolje, ma bit će kurac! Što sada imam? Nekoliko tisuća eura i kutiju crvenog Winstona. Što mogu s time? Nedovoljno da odem, premalo da ostanem. Koga da tražim za pomoć? Kome da se obratim, žalim, bilo što!? Gdje su sada sve te osobe koje su mi godinama nudile pomoć ako mi ikada bude potrebna? Svi su otišli, ostavili me samu. Uvijek sam se sama snalazila, što mi se sada dogodilo? Razmišljaj! Možda će pomoći i četvrta cigareta za redom. Gledam u prazno, oči su se priviknule na mrak, a ja i dalje nemam odgovor na svoje pitanje. Gotova je i sedma cigareta. Ne spava mi se, a iskreno i nemam gdje. Uzela sam svoj stari mp4, već je izašao iz mode, ali pjesme poput High Hopes čuvenog Pink Floyda nikada ne izlaze iz mode. Vratila sam se u svoje tinejdžersko doba kada su mi se oni problemi činili ogromni. Da sam znala kakva ću sranja sada imati pustila bih sve ono u pizdu materinu. Radila sam sranja, ali ovo ne može ništa nadmašiti. Eh, da sam onda bila pametna, ne bih sada bila tu. Trebala sam čuvati ono što sam imala. Osjećam kako mi mozak pulsira, nije mi dobro, ne osjećam tijelo, tonem u san… 3 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< ožujak, 2013  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

I cross my heart - and hope to die
There´s no bliss in this - so I pour my bitter wine
And the darker the sky - the brighter the stars
The gaining emptiness - the further apart we are

The demons of my past - will never set me free
The dreams that became undone - so endlessly
And the blessings of the past - have now doubled in pain
Once a burning fire - now an empty flame

Nothing will ever change
Will ever change my heart
Some things were meant to die
Like this heart of mine
So I´m drowning in this pain
And so fuckin´ what
I´m falling all apart

Linkovi


Zahvale